top of page

Tačna definicija šta muzika jeste a šta nije, nije moguća


Muzika je umetnost koja zvucima izražava osećanje, raspoloženje, stavove, predstave o događajima i dr. Osnovni njeni tehnički elementi su: ritam, melodija i harmonija. Nastala je u ranoj delatnosti primitivne zajednice, u prastaroj magiji.

Sam pojam muzika potiče iz stare grčke (musike-grc.). Kako su u staro-grčkoj mitrologiji muze (musa-grc.) bile boginje i zaštitnice umetnosti i lepih veština, pojam muzika obuhvatao je sve one umetnosti koje su uticale na obrazovanje duha i srca.



Tako glasi definicija muzike. Ili, što bi moja pokojna baba znala da kaže, neko voli boraniju, neko voli grašak. Muzika je danas svima dostupna, samo klik smo daleko od pesme ili kompozicije koju želimo da čujemo. Prošlo je vreme kad smo celo poslepodne provodili pored radija, samo da bismo snimili na kasetu omiljenu pesmu, i još dodatni stres na sve to, nadaš se da DJ (u to vreme se zvao voditelj) neće pesmu prekinuti na pola, pustiti reklame, ili početi da priča dok pesma traje.


Dakle, to šta mladi u Srbiji (i u srpskom komšiluku slušaju) stvar je njihovog slobodnog izbora. Ako je preko interneta dostupna svaka vrsta muzike, onda to da nam neko "servira" muzički ukus pada u vodu. Neka deca slušaju turbo folk, neka slušaju Betovena. Na nekim se žurkama puštaju hitovi Sinana Sakića, na nekima se sluša riječki Paraf. Postoje po gradu mesta gde se puštaju narodnjaci, i piju vinjaci, postoje i ona druga, sa alternativnim zvukom. To je grad, i to je slobodan izbor. Neki klinci slušaju rep, neki klinci idu u muzičke škole, i tamo uče da sviraju violinu, klavir ili flautu. Stvar izbora. Mladi u Srbiji gledaju Pink, ali, neki gledaju i RTS3. Ušće i stadione napune i Ceca, i Zdravko Čolić, i the Rolling Stones i AC/DC.


To šta ko sluša od muzike, njegova je privatna stvar, i lični izbor. Kao i moj, uostalom. Kao i vaš.




Autor: Dušan Plavša, muzički pisac i kritičar

bottom of page